Cijene divljaju, a plate i penzije su među najnižim u regiji. U državi u kojoj je trećina bez ikakvog posla, otvaraju se javne kuhinje za bebe, a djeca umiru u zdravstvenim ustanovama pod nerazjašnjenim okolnostima. Stopa umrlih od COVID-a 19 je među najvišim, a zrak među najotrovnijim na svijetu. Gase se stotine firmi koje ne mogu preživjeti surovo bosanskohercegovačko močvarno tlo, a porezi su sve viši i sve brojniji.

U zemlji u kojoj se jestivo ulje nametnulo za jedan od najprivlačnijih artikala iz ponude „crnog petka“, korupcija cvjeta već decenijama, a oni koji bi se trebali potruditi da je iskorijene, izbivaju sa svojih funkcija kako bi pred sudovima pobijali optužnice protiv sebe.

Kada ovim „sitnim“ primjerima dodamo i političku situaciju, koja, kako će mnogi reći, nikada nije bila gora, na rubu novog rata čiji uzrok ne bi bio niti jedan od navedenih razloga, Bosanci i Hercegovci imaju sve argumente biti najnesretniji narod na cijeloj planeti.

No, čini se da Bosanci i Hercegovci uopšte nisu nesretan narod. Štaviše, političari u Bosni i Hercegovini mogu se pohvaliti da nigdje u Evropi nema manje protesta i zahtjeva da se nešto promjeni nego u zemlji u kojoj oni vedre i oblače.

Za razliku od evropskih zemalja u kojima i najmanja sitnica na ulice izvuče desetke hiljada ljudi, u Bosni i Hercegovini niko ne traži ništa, ako izuzmemo povremeni primjeri iskazivanja nezadovoljstva određene kategorije stanovništva kao što su rudari, taksisti, penzioneri, državni službenici… Oni se bore isključivo za ono što se tiče njih i borbu za bolje i prosperitetnije društvo napuštaju čim dobiju ono što traže – ili ono što se im se obeća.

No, ako ćemo o kompletnom ekonomskom, društvenom i političkom tretmanu kojem su građani decenijama izloženi, demokratsko pravo na javno i mirno iskazivanje nezadovoljstva i zahtjeva za promjenama u korist kompletne zajednice, njih, za razliku od demokratskih evropskih zemalja, ne koristi gotovo niko.

Zašto je to tako i kako su Bosanci i Hercegovci dopustili sebi da dođu u stadij takve apatije da im apsolutno ništa ne može toliko zasmetati da bi se prisilili na dolazak na zakazane mirne proteste, koji se prema pravilu pretvaraju u potpuni fijasko?

„Ako to pokušamo sagledati dublje iz sociološkog ugla, više je razloga što je to tako. S jedne strane, ovdašnji čovjek je, kako se obično kaže, izgubio svaku nadu da će se izaći iz postojeće situacije, s obzirom na činjenicu da već tri decenije živi u pakleno stresnoj situaciji iz koje nikako da izađe. To je fundamentalni razlog zbog kojeg su ljudi apatični i imobilizirani“, rezimira sociolog Jusuf Žiga.

„Prema prirodi stvari, svaka jedinka se u tako teškoj situaciji preda, imobilizira…, što je krajnje pogrešno. Sve dok čovjek, bez obzira u kakvoj se situaciji nalazi, ne shvati da je, ako sam sebi ne pokuša pomoći, iluzorno očekivati od nekog drugog da mu pomogne. Prvo on sam treba uraditi ono što je moguće, ili barem pokušati da uradi ono što mora, pa tek onda tražiti od drugog da mu pomogne“, dodaje.

U Bosni i Hercegovini su protesti česti, no, oni su užeg interesnog karaktera. Protestuju zdravstveni radnici, prije nekoliko dana su protestovali i rudari, povremeno na ulice izađe neka druga grupa koja želi nešto samo za sebe, a ne za društvo u cjelini.

Žiga ističe da je i to jedan od problema – nedostatak motivirajućeg faktora za javni angažman koji bi se ticao svih, a ne samo određenih grupa ljudi.

„To je ovdje uništeno. Sindikati i slične grupe nisu apsolutno nikakav faktor. Kod nas je uništeno ono što se u socijalizmu znalo kao klasna svijest i solidarnost. To više ne postoji. Na sceni imamo razmrvljene interesne grupe koje su fokusirane na svoje probleme. Tu nema šire solidarnosti i shvatanja ‘ne može meni biti dobro ako većini drugih nije dobro’. Treba znati da, ako neko riješi svoj problem, a većina ostalih ne, onda problem nije riješen. Na vidiku nema nikakvog ozbiljnog faktora koji bi podigao ljude iz mrtvila, koji bi dao neku nadu, viziju, instrukciju i poveo ih u iznalaženje rješenja To je drugi razlog koji deprimirajuće djeluje na ovdašnjeg čovjeka“, nastavlja Žiga.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

You May Also Like

Nakon gostovanja na FACE-u objavljene kompromitirajuće fotografije: Ana Jež i Dalibor Pavlović u zagrljaju…

Na pojedinim fotografijama nalaze se Ana Jež i Dalibor Pavlović, a prema…

Po 100 KM za penzionere sa najnižom penzijom

Penzioneri sa područja Bijeljine, koji primaju najnižu penziju, dobiće po 100 KM…

Ejub Ganić poručio: Mladi, ne žurite sa odlaskom iz Bosne

Mi možemo ovu zemlju preporoditi! Zamolio bih mlade da izađu na izbore,…

Objavljeno koliko je u FBiH zaposlenih prema prebivalištu zaposlenika

Prema podacima Porezne uprave FBiH, broj zaposlenih u Federaciji prema prebivalištu zaposlenika…