Institut za političke studije “Sami Fraseri” iz Tirane i Centar za napredne studije iz Sarajeva organizovali su u Skadru, 19. i 20. novembra, debatu o iskušenjima za mir, stabilnost i prosperitet na Balkanu do 2030. godine. Tema vrlo zanimljiva i aktuelna, organizatori dva ugledna instituta, koji se bave ozbiljnim političkim, bezbjednosnim i razvojnim analizama, posebno u regionu Balkana. U oba instituta su angažovani uglavnom mladi ljudi, dobro obrazovani, a koji su dio studija završili na univerzitetima zapadnih zemalja, uglavnom u SAD. 

Matične zemlje ta dva instituta također su interesantne. Albanija je važan faktor stabilnosti među zemljama naše regije, jer sa svima ima normalne i prijateljske odnose, a mogla bi znatno da doprinese pozitivnim procesima. Nekako joj stoji i pomiriteljska uloga jer nije bila involvirana u sukobe na prostorima bivše Jugoslavije. Na drugoj strani, tu je Bosna i Hercegovina kao najteža žrtva minulih ratova i srpske agresije, koja se od toga još nije oporavila, a danas se suočava sa velikim izazovima za mir, stabilnost, pa i opstanak. Osim Sarajlija (Bosanaca) i Albanca iz Albanije, bili smo i nas trojica sa Kosova i Kim Mehmeti, ugledni pisac iz Skoplja.

Organizatori kažu da je ovo tek početak, te da će se sljedeći skup održati na proljeće u Sarajevu, a da će se krug učesnika proširiti na Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Kosovo i Srbiju, u saradnji sa sličnim institutima ili drugim subjektima. Takva ideja organizatora debate u Skadru jeste važna i vrlo korisna, jer je izuzetno bitna saradnja nevladinog sektora zemalja regije u borbi za mir, stabilnost i napredak. Nažalost, sada toga nema i njihov se glas slabo čuje.

Dvodnevna rasprava u Skadru bila je prožeta ozbiljnom i objektivnom analizom bitnih aspekata sadašnjeg stanja u regiji, bez političkih i etničkih strasti i jednostranosti. Dominiralo je ono što u ovoj balkanskoj priči uglavnom znamo, ali pristup je bio temeljan, ozbiljan i sveobuhvatan. Uglavnom smo se složili da je bezbjednosna situacija u regiji složena i nestabilna. Teža je i bremenitija opasnostima po mir i stabilnost negoli prije desetak godina. Prije svega, stabilnost i mir u regiji zavise od državne politike Srbije, jer je ona imala ključnu ulogu u tragičnom raspadu Jugoslavije i najodgovornija je za teško narušavanje odnosa između naroda koji su do tada živjeli zajedno.

Posljedice toga se još osjećaju, jer Srbija nije napravila ozbiljan otklon od te politike. Nakon pada Miloševićevog režima, politika nove vlasti u Srbiji za kratko vrijeme davala je izvjesne nade da će doći do raskida sa ratnom prošlošću i krenuti putem pomirenja, bolje budućnosti i saradnje. To, nažalost, nije dugo trajalo. Analitičari ocjenjuju da su se sada na vlast u Srbiji vratili ljudi onoga vremena, a sa njima i stara politika prema susjedima, iz koje su izrasli i zbog koje su onomad ratovali. Donekle je prilagođena novim okolnostima, malo zakamuflirana novim parolama, ali nastavljaju se stare pretenzije prema susjedima sa ovih prostora.

Sada kroz ideju o “srpskom svetu” i na idejama “Memoranduma 2”. Sa reafirmacijom stare politike u Srbiji vratila se na scenu stara politika srpskog korpusa u Bosni, a isto tako na Kosovu i u Crnoj Gori. U Bosni je situacija najteža, sa nejasnom perspektivom za brži izlazak iz krize. Dejtonskim sporazumima od 1995. godine zaustavljen je rat i postavljeni temelji novog uređenja ove države, koja je, kao i druge novonastale, ostala cjelovita u svojim granicama. Sada je na djelu pokušaj demontiranja i razvodnjavanja toga projekta, a državna cjelovitost dovodi se u pitanje.

Različito se tumače aneksi tog sporazuma, a od strane vodećih ljudi srpskog entiteta on se zapravo potkopava u stilu “Dejtonom protiv Dejtona”. Bitni aspekti i mehanizmi tog projekta dovode se u pitanje. U srpskom entitetu ima onih koji se protive takvom poduhvatu, jer ta Dodikova avantura narušava mir, a do rata nikome normalnom nije stalo. Još se liječe ratne rane, a najveći interes svih građana BiH je razvoj, napredak, bolji život i mir.

Zbog aktuelnih dešavanja, perspektiva BiH za članstvo u EU i NATO je upitna, iako je jasno da bi upravo to bila najveća garancija za njen opstanak i normalan razvoj na dobrobit svih građana. Teško je zamisliti izlazak iz ove krize bez aktivne uloge administracije Džoa Bajdena (Joea Bidena), jer Dejtonski sporazum je projekat SAD. U našoj regiji, posebno preko BiH, prepliću se i drugi interesi. 

Rusija je preko Srbije zainteresovana da na Balkanu pomuti račune Zapadnoj Evropi i SAD-u, da bi njihovu pažnju skrenula sa Ukrajine i istočnih granica EU. Dodik je u svom destruktivnom djelovanju ohrabren upravo podrškom sa te strane.

I prema Kosovu je na djelu stara politika iz vremena Miloševića. Dijalog između Kosova i Srbije na početku je probudio nade za normalizaciju odnosa između dvije države. Bili su postignuti i neki sporazumi na korist obje strane. Sada je dijalog u ozbiljnom zastoju jer je srpska strana promijenila diskurs. Nema namjeru priznati Kosovo kao državu, otvoreno teži da kosovske Srbe, posebno na sjeveru, izvuče iz ustavnopravnog sistema Kosova i veže ih za sebe preko mehanizma koji bi se zvao “zajednica srpskih općina”. 

Teži se u nekoj formi “bosnizacije” Kosova. Srbija zbog međunarodnog prava i kao članica Ujedinjenih nacija ne može silom promijeniti državne granice. Barem ne za neko vrijeme, ali to ne znači da joj to nije cilj za neko “pogodno” vrijeme. Ali kratkoročni cilj entitetu RS jeste da osigura neki specijalni status sa što jačim vezama sa Srbijom, a što manjim ili nikakvim sa BiH. Istom se cilju teži i prema sjevernom dijelu Kosova, gdje u četiri općine dominira srpsko stanovništvo, a Srbe iz drugih dijelova Kosova vezati za taj dio, pa time za Srbiju preko “zajednice srpskih općina”.

Crna Gora je, srećom i pametnom politikom, izbjegla ratove, koji su protutnjali drugim krajevima bivše federativne države. Pošto Jugoslavije više nije bilo, ona je 2006. godine legalno i legitimno povratila državnu nezavisnost, koja joj je od strane Srbije poništena 1918. godine. A sada se na nju nasrće sa pozicija velikosrpskog kleronacionalizma, sa ciljem rastakanja njenog državnog identiteta. Analitičari su tokom debate u Skadru istakli da Srbija, uporedo sa pričom o zalaganju za mir i stabilnost, puno investira u jačanje vojnog potencijala, iako joj od susjeda ne prijeti nikakva opasnost. Za vojsku i naoružanje ulaže više nego pet država regije zajedno (Sjeverna Makedonija, Albanija, Kosovo, Crna Gora i BiH). U vojnom arsenalu dominira naoružanje iz Rusije i to ne za strategiju odbrane. 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

You May Also Like

Uskoro neće moći svi u kladionice

Crna Gora će novim zakonom o igrama na sreću i nagradnim igrama…

Čanak: Nek se zna, sjevernoistočna BiH koja sebe naziva RS niti je Republika niti je Srpska

Čelnik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak smatra da Bosna i Hercegovina “ne…

Novalić: Hidroelektrane na Drini mogu da grade samo Srbija i BiH

Mi nemamo ništa protiv izgradnje hidroelektrane Buk Bjela na Drini, ali taj…

Radončić izabran za predsjednika SBB-a

  Delegati Trećeg kongresa Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH koji se…