Podižem fotografiju Ivana Pavla II. i onda je kidam na komade. Vičem: borite se protiv pravog neprijatelja! opisala je. To je bio, saznalo se kasnije, njen protest zbog zlostavljanja djece unutar redova Katoličke crkve
Bilo je to 3. oktobra 1992. godine. Sinéad O’Connor zurila je u kamere u studiju Saturday Night Livea i držala fotografiju ispred lica. Nije treptala ni progovorila ni riječ. Oko nje se čula samo buka iz bekstejdža.
Na slici koju je držala moglo se vidjeti dijete s ulice u Brazilu koje je ustrijelila policija. Ta fotografija bila je samo distrakcija. Nitko nije ni slutio što će se zapravo dogoditi tokom nastupa uživo.
“Donijela sam fotografiju u studio i sakrila je u garderobi. Na probi, kad sam završila s pjevanjem War, uzela sam sliku brazilskog klinca s ulice kojeg su ubili policajci”, izjavila je kasnije. “Zamolila sam snimatelja da zumira fotografiju tijekom same emisije. Nisam mu rekla što imam na umu za kasnije. Svi su sretni. Mrtvo dijete u dalekoj zemlji ionako nije ničiji problem.”
“Pjevam War i niko ništa ne sumnja”, prisjetila se O’Connor u svojim memoarima. “Ali na kraju, ne držim djetetovu sliku. Podižem fotografiju Ivana Pavla II. i onda je kidam na komade. Vičem: borite se protiv pravog neprijatelja!” opisala je. To je bio, saznalo se kasnije, njen protest zbog zlostavljanja djece unutar redova Katoličke crkve.
NBC je odmah doživotno zabranio O’Connor. Ispred studija prolaznici su je gađali jajima. Na koncertu u čast Boba Dylana u Madison Square Gardenu dvije sedmice kasnije izviždali su je.
“Pola publike zviždi, pola njih kliče. To je najčudnija buka koju sam ikada čula u životu”, prisjetila se O’Connor u Nothing Compares, dokumentarcu Kathryn Ferguson. “Imala sam poriv za povraćanjem”, dodala je tada.
Činilo se kao da je Amerika jedva dočekala izgovor da se okomi na O‘Connor. Naime, u avgustu 1990. odbila je sviranje američke himne prije svog koncerta u New Jerseyju.
Bojkotirala je i dodjelu Grammyja 1991. u znak prosvjeda protiv američkih ratova na Bliskom istoku i pozvala svoje kolege umjetnike da slijede njezin primjer. Obračun s Papinom slikom bio je njen kraj u Americi. Nikada se više nije pojavila na ljestvicama niti je nastupala na TV-u u udarnom terminu.
Samo dvije godine prije ovog događaja O’Connor je u Americi dočekana na potpuno drugačiji način. Popela se na vrh američkih ljestvica pjesmom Nothing Compares 2 U. U videu je plakala zbog sjećanja na svoju pokojnu majku koja je 1985. godine poginula u prometnoj nesreći.
Marie O’Connor također je bila inspiracija za prosvjed svoje kćeri. Njih dvije su imale kompliciran odnos: O’Connor je optužila majku da ju je fizički i emocionalno traumatizirala tijekom djetinjstva.
Nakon majčine smrti O’Connor je skinula Papin portret sa zida svoje kuće u Dublinu. To je zapravo bila slika koju je prošvercala u studio SNL-a.
Bez obzira na njezine motive, ovaj je čin bio skandal u Americi. “Sveti teror!” pisalo je na naslovnici New York Daily Newsa. Mnogi poznati osudili su taj čin, poput glumca Joea Pescija i Franka Sinatre.
Čak je i Madonna kritizirala O’Connor: “Mislim da postoje bolji načini da predstavi svoje ideje, umjesto kidanja slike koja mnogo znači drugim ljudima”, rekla je Madonna.
U Irskoj je reakcija bila prigušenija. Jedan od razloga bio je taj što snimka O’Connor nije bila široko rasprostranjena. Nije to bilo vrijeme kad se mogao potražiti video na YouTubeu. Skandal je došao i prošao uglavnom nezapaženo.
