U mjestu Babino kod Zenice, Amir Abazović pronašao je zanimljivu gljivu.
U nastavku pročitajte detaljnije.
Lavlja gljiva (lat. Hericium Erinaceus) svoje je ime dobila po sličnosti s lavljom grivom.
Amerikance je njen izgled asocirao ne samo na lava, nego i na ježa, pa se na engleskom zove lion’s mane mushroom (grivasta gljiva) i hedgehog mushroom (ježeva gljiva).
Lavlja gljiva prirodno raste u Sjevernoj Americi, Kini i Japanu, dok je u Evropi rijetka.
U prirodnom okruženju, obično se nalazi na odumrlom drveću kao što su hrast i bukva u kasno ljeto i jesen.
U Evropi se uzgaja samo u laboratorijima u strogo kontrolisanim uvjetima, koji odgovaraju njenom prirodnom okruženju.
Lavlja je gljiva među najcjenjenijim jestivim gljivama. No, njen je ugled u medicinskoj nauci jednako velik kao i u kulinarstvu.
Ovu medicinsku gljivu nazivaju prirodnom hranom za neurone, zbog njene sposobnosti da obnavlja živčani sistem.
Japanci su joj dali nadimak “gljiva 21. stoljeća”, u skladu sa sloganom prema kojem je ovo stoljeće posvećeno mozgu. Gljive sadrže aktivne sastojke odgovorne za liječenje živaca i poboljšavanje moždane funkcije.
Američki i kineski stručnjaci uspjeli su iz lavlje gljive izdvojiti dva aktivna sastojka – hericenon i erinacin – koji potiču proizvodnju faktora neuronskog rasta (NGF).
Faktor neuronskog rasta je bjelančevina koja igra značajnu ulogu u zdravlju i dugovječnosti nekoliko vrsta živčanih stanica u središnjem i perifernom živčanom sustavu.
Spomenute aktivne tvari iz lavlje gljive uspijevaju utjecati na mozak zato što zbog svoje niske molekularne težine lahko prelaze iz krvotoka u mozak.