Darja Korez Korenčan, poznata televizijska voditeljica emisija o umjetnosti i kulturi, podijelila je s nama svoju priču o posljedicama covida-19. Zarazila se u martu. Ne zna kako, pošto se pridržavala svih mjera. Ubrzo je prebačena u bolnicu, na intenzivnu njegu i priključena na respirator. Nakon šesnaest dana vještačke kome, probudila se sa zavijenom rukom i saznala da joj je zbog komplikacija moralo biti amputirano svih pet prstiju desne ruke. Od intubacije ima oštećene glasne žice i slabiji glas.

Unatoč svim poteškoćama koje mora savladavati, izuzetno je pozitivan sagovornik. O svom iskustvu napisala je knjigu, nadajući se da će njena priča pomoći svima koji se bore s posljedicama bolesti.

N1: Koronavirusom ste se zarazili u martu ove godine. Kakav je kod vas bio tok bolesti?

Razboljela sam se u martu, kada se još nije mnogo govorilo o vakcinaciji. Činilo mi se neobičnim što sam se razboljela, jer sam se pridržavala svih mjera, nosila masku, radila od kuće. Gdje god sam išla, držala sam distancu. Takođe sam veoma zdravo živjela, zdravo se hranila i mnogo kretala na svježem zraku. Sve sam to radila i unatoč tome se razboljela. Možda nevjerovatno, ali nikada prije ovoga, 38 godina nisam bila na bolovanju. Možda neka prehlada, ali inače nisam bila bolesna, isto tako nemam hroničnih bolesti.

Covid-19 me pogodio kao grom iz vedra neba. Dobila sam temperaturu, naizmjenično me tresla groznica, a prije svega sam postajala sve slabija, jedva sam stajala na nogama. To je trajalo dobrih nedjelju dana, stanje se pogoršavalo, onda sam se otišla testirati i bila pozitivna. Sljedeći dan sam bila toliko loše da sam pozvala hitnu pomoć. Već u vozilu hitne pomoći su mi dali masku za kiseonik, odvezli me na intenzivnu njegu. Ustanovili su da imam veoma tešku upalu pluća. To me je iznenadilo, jer me, na primjer, nije pritiskalo ili boljelo u grudima, niti sam teško disala.Očigledno je covidom uzrokovana upala pluća veoma podmukla. Ušulja se u nas na takav način, da uopšte ništa ne slutimo.

N1: Kako se odvijalo liječenje u Kliničkom centru, čega se još sjećate?

Prvog dana su mi razni ljekari nekoliko puta pokušavali izvršiti arterijsku liniju, ali bezuspješno. Objasnili su mi da covid pacijentima moraju napraviti takozvani arterijski kanal kako bi kroz njega uzimali uzorke krvi i tako pratili njihovo stanje. Tu se kod mene jako zakomplikovalo. Prvo je specijalista pokušao da mi ubaci kateter, a zatim i drugi ljekari koji nakon više uboda na lijevoj i desnoj ruci nisu pronašli arteriju.
Sljedeći dan je dežurni specijalista uspio ubaciti kateter u desnu ruku i tada je počelo. Prilikom prevelikog ubrizgavanja, osjetila sam nepodnošljiv bol, sto puta gori od svih ostalih zajedno. Pretpostavila sam da je pogodio živac jer me je bol skoro katapultirao iz kreveta. Mislila sam da ću se onesvijestiti, osjećala sam kao da je kroz mene proletjelo stotinu strijela. Strašno sam vrisnula, da me je vjerovatno čula cijela bolnica, vidjela sam samo bjelinu iznad sebe.

Došlo je do radijalne opstrukcije, kateter su zatim brzo uklonili, ali to nije promijenilo činjenicu da su prsti polako počeli tamniti. Tada sam još bila pri svijesti.

Trećeg dana sam zbog respiratorne insuficijencije priključena na vještačku ventilaciju. Od tada nisam znala šta se sa mnom dešava, priču sam saznala kroz medicinske izveštaje i priče porodice koji su bili u redovnom kontaktu sa ljekarima. Na mojim krvnim sudovima su nastale velike komplikacije. Već drugog dana pozvali su specijalistu plastične hirurgije, koji je savjetovao opservaciju. To je trajalo deset dana, a onda navodno nije bilo drugog izlaza nego da mi zbog gangrene hitno amputiraju prste na desnoj ruci.

Osim toga, na butini sam dobila hematom, a iz nalaza sam saznala da sumnjaju na bolničku infekciju. Taj hematom su mi isto tako morali operisati a zatim ranu zašiti. Sa covid odjeljenja za intenzivnu njegu sam dva puta bila prebačena u operacione sale, gdje sam operisana.

N1: Vi se toga ne sjećate?

Sve se to dešavalo dok sam bila u vještačkoj komi. Šta se dešavalo, saznala sam od ljekara nakon 16 dana, kada sam se probudila.
Kada te premjeste na intenzivnu njegu i priključe na respirator, ozbiljno je. Ljudi tamo umiru. Ako preživiš, sretan si što ponovo vidiš ovaj svijet. Mojim rođacima su najprije rekli da je veliko pitanje da li ću se probuditi, jer imam teške komplikacije i da moraju biti spremni i na najgore.
Iz kome su me uspjeli probuditi 16. dan. Tada ste zbunjeni, ne znate gdje ste, vidite drugačiju svjetlost. Mnogo toga mi se dešavalo u komi. Kao da mi se film vrtio u različitim epizodama, povremeno sam vidjela i bijelu i narandžastu svjetlost. U komi je bilo kao da sam znala da sam težak covid pacijent, ali da sam negdje u inostranstvu. Kada sam se probudila, još uvijek sam bila ubijeđena da nisam u UKC-u, nego u inostranstvu, također sam muža pitala kada me je dovezao u Ljubljanu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

You May Also Like

Potvrđena optužnica protiv bivše ministrice u Vladi KS Amele Dautbegović

Općinski sud u Sarajevu potvrdio je optužnicu Tužilaštva Kantona Sarajevo protiv bivše…

Mlada Slovenka umrla nakon vakcinisanja Johnson&Johnson

Mlada Slovenka umrla je od posljedica moždanog udara manje od dvije sedmice…

Anketa: Da li bi stupili u brak s osobom druge vjere?

Bosna i Hercegovina od pamtivijeka važi za zemlju koja je oličenje multietičnosti.…

U saobraćajnoj nesreći kod Kiseljaka poginuo pješak

U mjestu Višnjica Polje kod Kiseljaka večeras se dogodila saobraćajna nesreća u…