Cink je mikroelement, što znači da organizmu treba samo mala količina cinka, ali je neophodan za obavljanje gotovo 100 enzimskih reakcija koje su ključne za vitalne hemijske procese. On igra glavnu ulogu u stvaranju DNK, rastu ćelija, izgradnji proteina, zacjeljivanju oštećenih tkiva i podršci zdravom imunološkom sistemu. Također je uključen u čula ukusa i mirisa. Preporučeni dnevni unos (RDA) za odrasle osobe starije od 19 godina iznosi 11 mg dnevno za muškarce i 8 mg za žene. Tokom trudnoće i dojenja, potrebno je nešto više – otprilike 11 mg i 12 mg dnevno.
Gornji nivo unosa (UL) predstavlja maksimalni dnevni unos koji vjerovatno neće izazvati štetne efekte na zdravlje. UL za cink iznosi 40 mg dnevno za sve muškarce i žene starije od 19 godina. Meso, perad i morski plodovi bogati su cinkom. Neke biljne namirnice poput mahunarki i integralnih žitarica također su dobri izvori cinka, ali sadrže fitate koji mogu vezati ovaj mineral, smanjujući njegovu apsorpciju, piše harvard.edu.
Cink je dostupan kao suplement ishrani u obliku tableta i pastila. Međutim, oprezno, jer prekomjerna količina cinka može omesti apsorpciju gvožđa i bakra. Evo koji još suplementi imaju neželjena djelovanja kada se uzimaju skupa. Visoke doze također mogu izazvati mučninu i povraćanje. Zato je važno ne uzimati suplemente cinka osim ako se zna da je ishrana siromašna namirnicama koje sadrže cink ili ako je nedostatak cinka potvrđen. Ovo vam može potvditi nutricionista ili porodični ljekar na osnovu stručnog pregleda.
Nekada se cink propisivao kao glavno oružje protiv prehlade. Tokom 1990-ih, terapija za običnu prehladu u obliku cink pastila postala je gotovo jednako popularna kao pileća supa. Oblik pastila je bio važan jer je cink trebao polako da se otapa kako bi prekrio usnu i grlo, gdje se prehladni virusi razmnožavaju. Drugi oblici kao što su sprejevi za nos i grlo nisu bili preferirani zbog mogućnosti gubitka čula mirisa kod nekih ljudi.
Teži nedostatak cinka je rijedak i najčešće se javlja kod osoba koje ne apsorbuju cink dobro zbog poremećaja varenja kao što su upalne bolesti crijeva ili osobe koje su podvrgnute hirurškim zahvatima na gastrointestinalnom traktu. Oni sa hroničnim bolestima jetre ili bubrega također su u riziku.
Produžena dijareja može dovesti do nedostatka cinka, a također to mogu i ozbiljna stanja kao što su opekotine i sepse (infekcija uzrokovana štetnim bakterijama koje ulaze u krv). Cink se efikasnije apsorbuje kada se uzima u manjim dozama i kod osoba koje su deficitarni u ovom mineralu.
Druga grupa u riziku od nedostatka cinka su trudnice. Povećane potrebe za cinkom javljaju se i tokom trudnoće i tokom dojenja. Niske količine cinka nalate se u majčinom mlijeku. Također, visoke količine kalcijuma i fosfora u kravljem mlijeku mogu smanjiti apsorpciju cinka.
