Ovisnost o videoigrama se službeno ne ubraja u klasifikacije psihijatrijskih poremećaja, a struka još uvijek nedovoljno naglašava probleme povezane s ovom vrstom ovisnošću.
Iako neki autori ovisnost o računalnim igrama svrstavaju pod ovisnost o internetu, činjenica je da je ova vrsta ovisnosti već poprimila široke razmjere zbog kojih je već možemo smatrati zasebnim problemom.
Kako videoigre utječu na mozak te kako prepoznati simptome prave ovisnosti o igricama – saznajte u nastavku članka.
Ovisnost o videoigrama
Ako uzmemo u obzir da gotovo 80% europskog stanovništva aktivno koristi internet u različite svrhe, možemo sa sigurnošću zaključiti da je tehnologija i digitalizacija ušla u gotovo svaku obitelj.
Iako mnogi korisnici interneta nemaju problema s disfunkcionalnim korištenjem internetskih mogućnosti, kod nekih od njih se stvaraju potencijalna štetna ponašanja koja narušavaju svakodnevne aktivnosti, međuljudske odnose i psihološku dobrobit. To se posebno odnosi na ovisnost o videoigrama, s obzirom na to da se u posljednjim istraživanjima pokazalo da je ova vrsta ovisnosti u svojim biološkim i psihološkim mehanizmima najsličnija ovisnostima o psihoaktivnim supstancama.
Utjecaj igrica na mozak
Prema neurološkoj pozadini, ovisnost o videoigrama je posebno slična dijagnozama patološkog kockanja. Istraživači u ovom području najčešće naglašavaju biološke i psihološke mehanizme povezane s prijenosom dopamina, jednog od glavnih neurotransmitora u mozgu odgovornih za reakciju mozga na nagradu, užitak i motivaciju. U pitanju je zapravo poremećaj kontrole impulsa i ovisničkog ponašanja, odnosno kortikalnog uzbuđenja zbog kojega igranje videoigara na mozak djeluje kao nagrada.
Sudjelovanje u različitim vrstama videoigara te praćenje vlastite uspješnosti u usporedbi s igračima diljem svijeta izaziva i aktivaciju adrenalina koji se javlja pri suočavanju sa stresnim i izazovnim situacijama. Pritom je prisutna još i pojačana aktivnost orbitofrontalnog korteksa te smanjena aktivnost anteriornog cingularnog korteksa, a u pitanju su područja mozga koja su odgovorna za emocionalnu kontrolu i racionalno odlučivanje.
Kod ovisničkih ponašanja je važno spomenuti i genetske predispozicije za nastanak poremećaja ovisnosti koje, u kombinaciji s drugim psihijatrijskim stanjima i velikom dostupnosti interneta, rezultiraju brzim razvojem ovisničkog ponašanja.
Nasilne videoigrice
Videoigre ne predstavljaju nužno problem, posebno ako je u pitanju umjereno korištenje. Neki ljudi igranjem videoigara ublažavaju dosadu, odmiču se od trenutnih problema i postižu kratkotrajnu relaksaciju od svakodnevnih briga.
No, osim pretjeranog korištenja videoigara, problemi najčešće leže u vrstama igara. Naime, nasilne videoigrice su izrazito štetne za djecu zato što predstavljaju negativan model ponašanja. Poznato je da djeca imitiraju osobe iz svoje okoline, ali i likove koje preferiraju u crtanim filmovima, videoigrama, slikovnicama itd. Gledanjem i igranjem nasilnih videoigara, mnoga djeca ne shvaćaju da se virtualni svijet ne može preslikati na realni svijet.
Upravo zato i nije čudno kada neko dijete koje svakodnevno igra nasilne videoigre reagira na frustraciju i ljutnju tučnjavom, bacanjem stvari po kući i udaranjem ljudi oko sebe. Njihovi najdraži likovi iz videoigara im jasno daju do znanja da agresivnim obrascima ponašanja mogu pobijediti drugu osobu, skupiti veći broj bodova, osjećati se bolje i snažnije i sl.
Ukratko, problemi s nasilnim videoigrama leže u tome što su takva negativna nasilnička ponašanja direktno povezana s nagrađivanjem, a ne kaznom. Ako dijete vidi da lik iz igre nije kažnjen nego nagrađen za loše ponašanje, vrlo brzo će, putem socijalnog učenja, takva ponašanja preslikati na realnost i upasti u problematična i delinkventna djela.
Zašto ljudi igraju videoigre?
Kao što je već navedeno, igranje videoigara može djelovati opuštajuće, posebno za ljude koji se svakodnevno susreću sa stresnim životnim okolnostima. No, tanka je granica između opuštanja i bijega od problema. Nažalost, mnogi igraju videoigre kako bi u virtualnom svijetu stvorili život kakav u stvarnosti nemaju.
Pritom nisu svjesni da samo gube vrijeme za popravljanje svoje realnosti i rada na sebi. Ovo se posebno odnosi na adolescente koji su nezadovoljni i nesretni svojom pozicijom u društvu i koji se u videoigrama osjećaju ugodnije i prihvaćenije.
Osobe koje su anksiozne i depresivne također mogu biti rizična skupina za prekomjerno igranje videoigara zato što na taj način odvraćaju misli od strahova i briga te bježe od osjećaja depresije, izolacije i usamljenosti. Nažalost, samim time svoje probleme samo povećavaju zato što se aktivno ne suočavaju s njima već ih stavljaju pod tepih.
Mnogi ljudi u videoigrama traže određenu razinu društvene podrške, a za to posebno koriste online chat kako bi se povezali s ljudima diljem svijeta. Najčešće je riječ o ljudima s niskim samopoštovanjem te nedovoljnom emocionalnom i socijalnom podrškom. Ono što je posebno zabrinjavajuće jest činjenica da je danas toliko nesigurnih pojedinaca koji svoje živote stvaraju u virtualnom svijetu izbjegavajući obveze, odgovornosti, ali i užitke koje nudi stvarnost.
Ovisnost o igricama – simptomi
Prije navođenja simptoma ovisnosti o videoigrama, uzmite u obzir da je svatko od nas barem jedanput igrao videoigre zbog znatiželje, zabave, bijega od problema i ublažavanja dosade. Problem se javlja kada takva inicijalna motivacija za igranjem videoigara rezultira štetnim posljedicama kao što su promjene raspoloženja, sklonost sukobima, gubitak kontrole i apstinencijski sindrom.
U tom slučaju je nužno provjeriti postoje li sljedeći simptomi kod osobe kako bi se utvrdilo je li zaista riječ o štetnom ovisničkom ponašanju:
neuspješni pokušaji kontrole ponašanja,
pojačani osjećaj euforije,
zanemarivanje obitelji i prijatelja,
zanemarivanje spavanja kako bi osoba bila stalno online,
osjećaj krivnje, srama, tjeskobe i depresije kao rezultat dugotrajnog online ponašanja,
fizičke promjene i poteškoće (debljanje, bolovi u leđima, glavobolja, problemi s vidom itd.),
povlačenje iz drugih ugodnih aktivnosti,
