Alajmovići tvrde da su tokom tih pet godina pomagali drugima, i da je veliki dio novca otišao na humanitarne akcije.
Priča Mustafe i Zehre Alajmović iz Breze poznata je, manje-više, svima. Nakon što su godinama, putem svog „projekta“ Ko nema neka uzme – halal je, sakupljali novac za Zehrino liječenje, Kantonalni sud u Zenici potvrdio je optužnicu Tužilaštva ZDK za sticanje protivpravne koristi u iznosu od skoro milion KM.
Mustafa je optužen za prevaru i pranje novca, a Zehri je na ta krivična djela dodana i porezna utaja.
Alajmovićima je u zadnje dvije godine struja isključivana 11 puta. Zadnji put u decembru prošle godine. Sada žive od onoga što Mustafa ponekad zaradi jer zbog blokade računa ne može nigdje biti zaposlen za stalno. A ni stečeni imidž mu ne ide u prilog, piše Žurnal.
Kako se dogodilo da porodica optužena za pronevjeru milion KM dođe praktično na prosjački štap? A Alajmovići danas žive baš tako.
– Bio sam maljkav – kaže nam Mustafa:
– Moja najveća greška je što nisam osnovao udruženje i tako imao trag za novac koji nam je uplaćen gdje je otišao.
Prema navodima optužnice, Mustafa i Zehra su, u periodu od 1. januara 2015. do 14. decembra 2021., s ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi, doveli u zabludu veliki broj fizičkih i pravnih lica koja su im uplaćivala novac za Zehrino liječenje, stipendiranje učenika, zekate, kurbane, humanitarne akcije…:
– A da bi u stvarnosti prikupljena novčana sredstva trošili u druge svrhe tako što su veće količine potrošili za privatne svrhe podizanjem novca na bankomatima, kartičnim plaćanjem u raznim marketima široke potrošnje na području BiH, zatim specijaliziranim prodavnicama tehničke robe, obuće, odjeće, benzinskim pumpama, naknade za online videoigrice, popravak svog vozila, kao i druge utroške, umjesto za liječenje Alajmović Zehre – navedeno je u optužnici.
U optužnici je navedeno da je na Zehrino liječenje potrošeno tek nešto više od šest hiljada KM, što njih dvoje negiraju. Ipak, ne posjeduju račune za sve preglede i nalaze koje su uradili privatno jer Zehra nije imala vremena da čeka na zahvate u javnim zdravstvenim ustanovama:
– U Domu zdravlja u Brezi trebala je čekati po tri mjeseca za ultrazvuk, a na Kliničkom centru u Sarajevu nije mogla biti operisana jer tada nismo dobili odobrenje iz Zenice. Na neke preglede je trebala čekati po pola godine.
Žurnal je ranije pisao o ovom problemu kada pacijenti iz Zeničko-dobojskog kantona nisu dobijali pozitivno mišljenje komisije da se mogu liječiti na KCUS-u.
Mustafa je radio kao rudar od 2003. do 2020. Zarađivao je između 250 i 350 KM:
– Jedan dan smo sjedili u kući i čekali da mi jedan čovjek uplati 100 KM da možemo nasuti gorivo i otići u Zenicu na kontrolu, imali smo i uputnicu. Nije uplatio i nismo ni otišli. Tada smo ona i ja napravili džema i soka i otišli na Alipašino Polje i počeli raditi. Radili smo i više nego što nam je trebalo, bilo je sredstava i za nju ali i za druge.
Tvrde kako je suma potrošena na njeno liječenje značajno veća – premašuje 100 hiljada KM. Navode da imaju fiskalne račune iz klinika u vrijednosti od 32 hiljade KM, a da je ostatak otišao na kontrole, putovanja do klinika, lijekove… Zehra je operisana i u Zagrebu, imala je tumore na nekoliko mjesta na tijelu.
