Hidajeta Karić već punih trideset godina traga za svojom sestrom Begajetom, zetom Zijadom i njihovim sinom Edinom koji je imao samo dvije godine kada je nestao zajedno s roditeljima na području Srebrenice 1992. godine, piše BIRN.

Hidajeta Karić, koja se nakon rata sa suprugom Kasimom vratila u Bratunac gdje su iznova izgradili kuću, za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) govorila je o sestri Begajeti Mujić koja je u trenutku nestanka bila trudna devet mjeseci.

“Živjeli su na Soločuši, prema Srebrenici. Kada je rat izbio, 1992. godine, izbjegli su u Luku odakle mi je zet. Odatle su opet krenuli u izbjeglištvo. Čuli su da su ovi neki uspjeli pobjeći i preći kroz šumu. Kada su krenuli i došli do Podravanja, od tada im se gubi svaki trag. Čuli smo da su ih tu, u Podravanju, držali u školi. Ne znamo šta je bilo s njima, jesu li ih pobili. Ništa ne znamo”, kaže Hidajeta Karić za BIRN BiH držeći u rukama sliku svoje sestre i njene porodice.

Saznala je da je u koloni s njenom sestrom bilo ukupno osam osoba.

“Bila je još jedna Hatidža i njeno dvoje djece. Bio je i neki momak koji se preziva Mujić i neki djed. Iz te grupe nikoga nema, nikada ih nisu pronašli”, rekla je Karić.

Kaže da se često pita kako je neko mogao ubiti dvogodišnjeg Edina.

“Edo je bio prelijep, isto curica. Beba mala. Kada sam ja rodila svog sina Almira, Begajeta je meni donijela lančić i darovala mog Almira. Ja sam taj lančić toliko čuvala, u čizmici sam ga prenijela kada su nas protjerali odavde”, priča Hidajeta koja je od tada samo još jednom vidjela sestru Begajetu.

“Stalno se pitam kako joj je bilo, kroz šta je prošla i prolazila. Ipak je ona bila deveti mjesec trudnoće. Oni su pošli, u Podravanju ih je safatala zasjeda. Jedino mi je ova jedna Merima rekla, da su oni naišli tuda poslije njih, da su tu našli dječiju obućicu, flašicu. Moguće je da su ih tu pobili i bacili ih niz stijene. Tako smo čuli. Ja vama govorim sve ono što i ja znam i što sam čula”, opisuje ona.

Nema dana, dodaje, da ne razmišlja o sestri.

“Najgore mi je što ne mogu da je usnim, tu svoju sestru. Jednom sam samo usnila kako mi njezin Edo viče: ‘Tetka, mi smo živi. I mama i babo.’ Ovako, on stoji pored nekih kućica i okrenuo se i to mi govori. Ja sam tada skočila. Nikada ih više nisam usnila. Nikada. Da mi je barem da ih pronađemo, da znamo gdje su, da ih ukopamo”, govori ona.

Njeno sjećanje na sestru Begajetu prepuno je emocija.

“Begajeta je bila jedno dobro stvorenje. Sestra mi je, ali je stvarno bila zlato. I njezin muž. To su bili toliko dobri ljudi, baš ih je ljubav spojila. Znate ono kad se ljudi nekako nađu. To tako rijetko gdje ima. Ali, eto, vidi šta je bilo s njima. Begajeta je bila i jako pametna, završila je školu za rudarskog tehničara. Tako smo se lijepo slagali svi, ali šta ono bijaše, ne znam”, prisjetila se.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

You May Also Like

Jusuf naručio likvidaciju poznanika za 20.000 maraka

Kantonalni sud u Zenici potvrdio je optužnicu protiv Jusufa Mevića Juke i…

Forto povećao plaću direktorici Zavoda Belmi Barlov. Zašto?

Iako je još u maju prošle godine Belma Barlov imenovana za v.…

U Bosni i Hercegovini prosječna neto plaća 1.042 KM

Prosječna mjesečna isplaćena neto plata u Bosni i Hercegovini u decembru prošle…

Parlament BiH: Predat zahtjev za nižu stopu PDV-a na određene namirnice

Poslanici SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH predali su danas u…