Ljudi bez državljanstva, poznatiji i kao apatridi, žive na margini i nevidljivi su za siste, i institucije. Sve ono što je najvećem broj stanovnika normalno, poput zdravstvenog, socijalne pomoći ili obrazovanja, nedostupno je za gotovo tri hiljade apatrida, koliko ih je u Hrvatskoj.
U zagrebačkom Čučerju živi 53-godišnji Goran Medić, apatrid koji pravno ne postoji i nema ničije državljanstvo.
– Kao da ne postojim, niti sam Hrvat, niti sam Bosanac, niti sam Srbin. Ništa – rekao je Goran za RTL-ovu Potragu.
Goran je rođen 1968. godine u Osijeku, odakle mu je majka, a otac je godinu prije njegova rođenja došao iz Bosne.
– Živim u Hrvatskoj. Stalno sam u Hrvatskoj. Tata i mama su mi srpske nacionalnosti. Znači čak i oni, pokojni tata i mama posjeduju dokumente, imaju domovnicu, meni ne daju. Eto, ne znam zašto – rekao je Goran.
Dodao je da je njegova majka državljanstvo dobila kad se Hrvatska osamostalila, a otac 1993.
Tražio državljanstvo nekoliko puta
– Stalno su mi odbijali. Tražio sam ja tu u Petrinjskoj u MUP-u. Kao da se sprdaju sa mnom, imao sam takav utisak, rekao je Goran potom prepričavajući što su mu rekli u Petrinjskoj:
– Mediću, dođi drugi put, pa dođi što ja znam j*** ga”.
Kazao je da je “izgubio živce” jer je bio više puta u MUP-u.
– Mi smo za Gorana u biti saznali negdje 2018. godine na poziv Centra za socijalnu skrb u Dubravi kad je on imao neku povredu, završio u bolnici i kad se otkrilo zapravo da čovjek nema dokumente – rekao je Dragan Milić iz Projekta građanskih prava Sisak, koji je partner UNHCR-a, organizacije koja brine o ljudima bez državljanstva.
Za apatride često doznaju kad završe u bolnici.
Milić je za Potragu kazao da je Goran u nekoliko navrata pokušao regulirati svoj status, odnosno državljanstvo u Republici Hrvatskoj.
