ZDRAVLJE

Da li je nesanica genetski predodređena već kod djece?


Utvrđivanje zdravih navika spavanja za vaše dijete već u ranoj dobi važno je ako barem jedan od roditelja ima hronične poteškoće sa snom, pokazuje nova istraživanja o genetici i poremećajima sna kod djece. Genetska predispozicija za probleme sa snom poput nesanice često se nalazila u studijama odraslih, ostavljajući naučnike u neizvjesnosti da li se isti fenomen javlja kod djece.

Ipak, stručnjaci iza prve studije koja pruža dokaze da se genetska osjetljivost za “lošeg spavača” može pronaći i u ranoj dobi tvrde da to za mnoge ljude može biti iznenađujuće. “Obično mislimo da se nesanica razvija kasnije u životu, ali ovdje jasno pokazujemo da su najraniji znakovi rizika od nesanice u odrasloj dobi već prisutni u ranom djetinjstvu”, rekao je glavni autor dr. Eus van Someren, šef odjela za san i kogniciju na Nizozemskom institutu za neuroznanost u Amsterdamu.

Genetska predispozicija za probleme sa snom samo je dio slagalice, no održavanje higijene spavanja vašeg djeteta i dalje može napraviti razliku, tvrde stručnjaci. Istraživači su proučavali 2.458 europske djece, otprilike polovinu djevojčica, uključenih u studiju Generacije R, koja je regrutirala trudnice s datumom poroda između 2002. i 2006. godine kako bi se moglo mjeriti zdravlje njihove djece od fetalnog života do odrasle dobi. U studiji Generacije R stručnjaci su prikupljali uzorke DNA iz krvi pupčane vrpce ili od djece kada su imali 6 godina.
7

Kada su djeca imala 1 ½, 3, 6 i između 10 i 15 godina, njihove su majke dijelile detalje o njihovom zdravlju spavanja – poput toga jesu li imali problema s usnivanjem, spavali manje od većine djece ili se često budili tijekom noći. Neki sudionici – njih 975 – također su nosili satove za praćenje spavanja devet dana dva puta između 10. i 15. godine.

Autori studije su otkrili da je genetska predispozicija za razvoj nesanice kod djece povezana s simptomima nalik nesanici prijavljenima od strane njihovih majki, ali ti simptomi nisu detektirani uređajima za praćenje spavanja, koji su objektivniji. To može biti zato što neki ljudi – u ovom slučaju majke koje prate san svoje djece – imaju dojam nesanice čak i kada zapravo ne nedostaje san u smislu količine, kaže dr. Amita Sehgal, direktorica Instituta za kronobiologiju i san na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Pennsylvaniji, koja nije sudjelovala u istraživanju. Kvaliteta sna možda jednostavno nije dovoljno odmoran.

Unatoč genetskoj predispoziciji za duže spavanje, to je povezano sa spavanjem tri minute duže u prosjeku prema objektivnim mjerenjima uređaja za praćenje, ali tri minute više odmora za sudionike studije išlo je i uz buđenje manje od jedne minute ukupno tijekom noći.

“Meni nije bilo iznenađenje to da postoji genetsko određenje sna kod djece kao i kod odraslih”, kaže Sehgal. “Mislili biste, naravno, ako je to genetski određeno, zašto se ne bi manifestiralo ranije u životu?”

Ipak, postoji nada za zdravlje spavanja vašeg djeteta. “Rezultati naše studije mogu ukazivati na to da djeca roditelja koji loše spavaju mogu biti posebno osjetljiva na probleme sa snom”, rekla je Kocevska. “Higijena spavanja od rane dobi može biti posebno važna za tu skupinu.”

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

NAJNOVIJE

To Top