Adelisa i Azem Alić i njihov devetomjesečni sin žive u porodičnoj kući, u selu Prohići koje je 35 kilometara udaljeno od Srebrenice.
U tom selu osim njih žive još samo dvije porodice, a njihov sin je jedino dijete u selu.
Azemovi roditelji su se u Srebrenicu vratili 2003. godine, vjerujući da će život biti bolji i da će biti drugačije. Međutim, posla nema.
Žive u poluzigrađenoj donacijskoj kući, kod koje je stolarija dotrajala, stepenice su stare i puše sa svih strana. Samo je jedan sprat završen, a od pomoći su ostala samo obećanja.
Adelisa i Azem su se vjenčali prije dvije godine.
Oni žive od dnevnica. Rade ako ih ko zovne.
Azem je radio do prije dva mjeseca, kada je dobio poruku od direktora da nemaju sredstava u budžetu da ga plaćaju i ostao je bez posla.
I Adelisa izvlači drva, sa svoje 22 godine. Međutim, jeftino ih prodaju. Jedan metar drva košta 40 KM.
To im jedva može biti za pelene i mlijeko.
Nemaju ni motorku. Posude od čovjeka kod kojeg rade svu opremu.
